Na kraju svakog sastanka za video pozive, bilo da se radi o poslovnom sastanku na Zoom-u ili druženju sa prijateljima preko Skype-a ili neke druge platforme, pri svakom završetku ovakvih razgovora, svi mašemo i to ume da potraje.

Ova zanimljivost je povela i polemiku na samom Twitter-u gde su se ljudi pitali „Zašto se osećam prisiljen da mašem na kraju Zoom poziva? Bukvalno nikada nisam izašao iz sobe ili sale za sastanke mahajući“, glasio je tvit jedne osobe i prikupio preko 16.000 lajkova. Dok su se neki i našalili pa su pisali :“Ne mogu prestati mahati kad završim Zoom sastanak, treba mi pomoć“.

U svakom slučaju, kroz ovaj trending smo otkrili da se definitivno mnogo ljudi pita isto.

Pa, zašto smo svi počeli da mašemo? Stručnjaci imaju nekoliko objašnjenja. Kako video poziv postaje podrazumevani način komunikacije tokom pandemije, ljudi se prilagođavaju i prilagođavaju svoje ponašanje u skladu sa tim – plus više žude za tom nekom ljudskom vezom.

„U ovom vremenu najviše nedostaje lični dodir“, rekla je Laura Dadli, stručnjakinja za analizu ponašanja i govor tela. „Žudimo za ljudskom interakcijom, pa nesvesno počinjemo da radimo stvari poput mahanja na kraju virtuelnih sastanaka.“

Lično, postoje suptilni (i ne baš suptilni) socijalni znakovi, poput zatvaranja rokovnika, povremeno gledanje na sat, stavljanja stvari u torbu ili spremanja da ustanete, koji pokazuju da se interakcija, odnosno sastanak, bliži kraju. Međutim, ti isti signali se ne prenose i na video pozive, pa stručnjaci kažu da ljudi pokušavaju otkriti nove gestove ponašanja koji bolje odgovaraju virtuelnoj komunikaciji, poput mahanja i osmeha, čak i u nešto profesionalnijem okruženju.

„Sam klik na X u ćošku Skype ili Zoom prozora je mnogo dvoumnije od ustajanja, i odlaska iz sobe ili sale za sastanke što je potpuno jasan signal za prekid sastanka“, rekla je Melani Brevster, profesor psihologije savetovanja na Univerzitetu Columbia.

’’Mahanje je takođe način da se kraj sastanka učini manje neprijatnim i iznenadnim’’, rekla je Grečen Mekloč, stručnjak za internet lingvistiku.

„Sa video pozivima, jednom kad odete, nema vas, jednostavno je naglo“, rekla je. „Kad vidite da svi mašu, znate da su svi spremni da se taj poziv završi i da nećete iznenada prekinuti taj poziv.“

“Osećaj završetka je svakako važan deo komunikacije, bilo uživo ili virtuelno, a signal rukama poručuje da smo gotovi“, rekao je Leri Rosen, profesor psihologije. „Ljudski instinkt je da na neki način moramo završiti komunikaciju, prosto to je u nama. Kada se sastanak odvija uživo, to možemo učiniti rečima ili već prethodno pomenutim signalima, ali to ne uspeva tako lako na virtuelnom sastanku.“

Ovaj gest je osnova svih gestova, jer je mahanje jedan od prvih elemenata jezika koji učimo kao deca. Osim toga, lakše je nego da svi pokušavaju da se pozdrave u isto vreme međusobno u toku završetka virtuelnog sastanka. Zamislite kako bi to izgledalo.

Morali smo se prilagoditi. Najlakše je mahati. To je nekako prirodna stvar. Kako se ti pozdravljaš? Mašeš.